Legendarni hrvatski rock-glazbenik Goran Bare ispraćen je u srijedu na posljednji počinak na Gradskom groblju u Vinkovcima. Od frontmena grupe Majke oprostili su se članovi obitelji, brojni prijatelji, kolege iz benda i obožavatelji koji su željeli odati počast glazbeniku preminulom 9. listopada u 62. godini života.

Među ožalošćenima bio je i Bareov sin Miran, kojeg je glazbenik dobio s pokojnom suprugom Mirjanom. Miran je većinu života proveo s bakom i djedom u Vinkovcima, budući da je kao beba od godinu dana ostao bez majke, a Goran Bare nije bio u mogućnosti brinuti se o njemu. Iako njihov odnos godinama nije bio blizak, Bare nikada nije skrivao ponos zbog svoga sina, ističući kako je Miran završio dva fakulteta i stvorio stabilan život. Na ispraćaju se Miran brinuo i za svoju teško pokretnu baku u invalidskim kolicima.

Posebno dirljiv trenutak bio je govor svećenika koji se osvrnuo na Bareov buran život, osobne tragedije i borbu s ovisnošću. Svećenik je istaknuo kako je Bog Bareu dao velike mogućnosti i sposobnosti, te da je želio biti maksimalan u svemu, volio je sport, nogomet, glazbu, prijatelje i druženje. Međutim, naglasio je i da je Bare posegnuo za „štetnim za život“, što ga je guralo u „mrak, u bezizlazne situacije“, te je kroz to izgubio voljenu ženu i doživio raspad obitelji.

Ipak, svećenik je naglasio da to nije jedino i glavno u Bareovu životu, već ga je obilježila glazba. Kroz pjesme je pjevao o ljubavi, ljudskoj i svojoj bijedi, tražeći smisao, ljubav, svjetlo i izlaz. Vjeruje se da je u toj potrazi pronašao Boga, Oca milosrđa.

Goran Bare rođen je u Vinkovcima 16. kolovoza 1965., gdje je krajem 1984. osnovao grupu Majke. Bend je tijekom desetljeća postao jedno od najvažnijih imena hrvatske i regionalne rock-scene, a s Baretom su snimili kultne albume poput „Razum i bezumlje“, „Razdor“, „Milost“, „Vrijeme je da se krene“ i „Teške boje“. Bare je ostavio dubok trag na domaćoj glazbenoj sceni pjesmama poput „Teške boje“, „Mene ne zanima“, „Vrijeme je da se krene“, „Budi ponosan“, „Put ka sreći“ i „A ti još plačeš“, a bio je poznat po upečatljivim koncertnim nastupima i beskompromisnom pristupu životu i glazbi.

Među prisutnima na ispraćaju bio je i psihijatar prof. dr. sc. Slavko Sakoman, s kojim je Bare imao dugogodišnji odnos koji je prerastao iz liječnika i pacijenta u blisko prijateljstvo. Bare je Sakomana jednom prilikom nazvao „čovjekom kojega može nazvati drugim ocem“. Prema želji obitelji, Bare je pokopan u Vinkovcima, gradu u kojem je odrastao i započeo svoj glazbeni put.