Milanski Inter objavio je vijest o smrti svog vječnog simbola Sandra Mazzole, koji je preminuo u Milanu. Mazzola je bio jedan od najvećih talijanskih nogometaša svih vremena, a njegova vjernost crno-plavom dresu trajala je punih 17 godina, od 1960. do 1977. godine.

Tijekom tog razdoblja predvodio je slavnu generaciju pod nazivom "Grande Inter" pod vodstvom trenera Helenija Herrere. Za milanski klub odigrao je 565 utakmica i postigao 158 pogodaka prema većini izvora, dok neki mediji navode brojku od 161 gola. S Interom je osvojio četiri naslova prvaka Italije, dva Kupa prvaka te dva Interkontinentalna kupa.

Tragičan gubitak oca i neobičan debi

Mazzolin život i karijeru od samog je početka pratila velika obiteljska tragedija. Imao je samo šest godina kada mu je otac Valentino Mazzola, kapetan tada moćnog Torina i talijanski reprezentativac, poginuo u zrakoplovnoj nesreći na brdu Superga u svibnju 1949. godine, u kojoj je stradala cijela momčad Torina.

Unatoč teškom gubitku, Sandro je krenuo očevim stopama. Za prvu momčad Intera debitirao je s 18 godina protiv Juventusa, i to na dan kada je polagao školski ispit. Inter je na tu utakmicu poslao mlade igrače u znak prosvjeda protiv odluke saveza, a Mazzola je postigao jedini pogodak za svoju momčad u porazu rezultatom 1-9.

Europski uspjesi i reprezentativna slava

Brzo se nametnuo kao ključni igrač te je 1964. godine s dva pogotka u finalu protiv Real Madrida (3-1) donio Interu prvi Kup prvaka, a naslov su obranili i sljedeće sezone. Bio je strijelac i u finalima Interkontinentalnog kupa protiv argentinskog Independientea.

Za reprezentaciju Italije debitirao je u svibnju 1963. godine protiv Brazila, predvođenog Peleom, te je odmah postigao pogodak iz jedanaesterca na San Siru. U dresu "Azzurra" upisao je 70 nastupa i postigao 22 pogotka. S reprezentacijom je osvojio Europsko prvenstvo 1968. godine, dok je dvije godine kasnije stigao do finala Svjetskog prvenstva u Meksiku.

Nakon završetka igračke karijere, Mazzola je ostao u nogometu radeći kao sportski direktor u Interu, Genovi i Torinu, a bio je i dugogodišnji televizijski komentator. Iz Intera su se oprostili od njega riječima kako je on bio sama povijest kluba te da se uvijek borio čak i kada je pobjeda bila nemoguća.