Mladić je preminuo u haškom zatvoru gdje je služio doživotnu kaznu zatvora na koju ga je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pravomoćno osudio. Prema presudi, proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, teroriziranje civila tijekom opsade Sarajeva, progon Bošnjaka i Hrvata te uzimanje pripadnika UN-a za taoce. Optužnica protiv njega podignuta je još 1995. godine, a nakon više od 15 godina skrivanja, uhićen je u svibnju 2011. godine u selu Lazarevu u Srbiji te potom izručen u Haag.

Vijest o njegovoj smrti izazvala je oprečne reakcije u javnosti. Potpredsjednik Republike Srpske i preživjeli genocida u Srebrenici, Ćamil Duraković, izjavio je kako Mladićeva smrt kod njega ne izaziva radost, već gorčinu. Istaknuo je da je pravomoćno osuđeni ratni zločinac doživio duboku starost, dok tisuće njegovih žrtava nisu dobile tu priliku. Duraković je također upozorio da bi ova situacija mogla biti iskorištena za novo veličanje ratnih zločinaca i produbljivanje političkih podjela u Bosni i Hercegovini.

Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić poručila je kako se nada da je jasno da će "fašizam uvijek i zauvijek biti poražen". S druge strane, Alija Tabaković izjavio je da mu "halaliti neće", dodavši kako je ovo prilika da se srpski narod odrekne zločinca.

U Skupštini Srbije vijest o smrti objavio je zastupnik Slobodan Ilić, koji je izrazio sućut obitelji i suborcima preminulog. Predsjedavajuća sjednicom Marina Raguš naglasila je da je država Srbija, a posebno Ministarstvo pravde, ulagala velike napore kako bi Mladić, uslijed terminalne bolesti, bio prebačen na palijativnu njegu.

Tijekom godina skrivanja, Mladić je prema navodima iz različitih izvora uživao zaštitu pojedinih institucija u Srbiji, a u javnosti su se pojavljivali i snimci koji su prikazivali kako živi kao slobodan čovjek prije nego što je konačno uhićen 2011. godine.