Sarajevo je danas obilježilo 31. godišnjicu drugog masakra na Gradskoj tržnici Markale, jednog od najtragičnijih dana tijekom opsade grada. Na današnji dan, 28. kolovoza 1995. godine, minobacačka granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske na Trebeviću usmrtila je 43 građana, uključujući troje djece, dok su 84 osobe teško ranjene.

Među liječnicima koji su tog dana spašavali živote bio je i profesor doktor Ismet Gavrankapetanović, tada mladi liječnik na ortopediji. Prisjetio se kako su operacije trajale cijeli dan i noć, opisujući ozljede i razaranja ljudskog tijela kao nešto što „prevazilazi ljudsko iskustvo“. U bolnicu je dovezeno 84 teško ranjenih građana, a medicinski timovi borili su se za svaki život u gotovo nemogućim uvjetima.

Za zločine počinjene nad stanovnicima Sarajeva tijekom opsade, uključujući i dva masakra na Markalama, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osudio je visoke časnike Vojske Republike Srpske. Stanislav Galić dobio je doživotni zatvor, dok je Dragomir Milošević osuđen na 29 godina zatvora. Kroz haške presude dokazano je da su granate na Markale ispaljivane s položaja VRS-a, iako izravni počinitelji nikada nisu odgovarali.

Članovi obitelji žrtava, prijatelji, predstavnici udruga i vlasti okupili su se kako bi odali počast stradalima. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović poručio je da je važno čuvati istinu jer je „zaborav najveći protivnik sigurne budućnosti“. Gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić istaknuo je obvezu sjećanja na nevine žrtve.

Ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović naglasila je da se godišnjica obilježava dan nakon smrti Ratka Mladića, ističući da „nijedna kazna ne može nadomjestiti živote ubijenih“. Senida Karović, predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, podsjetila je da je nakon ovog masakra „kap prelila čašu“ svjetskoj javnosti, što je rezultiralo NATO napadima na srpske položaje. Preživjele, poput Saliha Kruščice koji je izgubio sestru, najviše boli negiranje zločina i veličanje ratnih zločinaca.

Damir Malagić, koji je kao petnaestogodišnjak prodavao svijeće na Markalama tog kobnog dana, preživio je eksploziju koja ga je bacila u zrak. Njegova dva prijatelja, Adnan i Dario, poginula su. Malagić je opisao kako se i danas trese kada priča o tome noseći traume i slike „masakriranih ljudi, nogu, ruku“.

Imena 43 ubijenih Sarajlija ponovno su pročitana na mjestu stradanja, kao podsjetnik na cijenu opsade i obvezu da se zločini nikada ne relativiziraju niti zaborave. Sjećanje na Markale ostaje zalog da se „povampireno zlo uništavanja nevinih ljudskih bića“ više nikada ne ponovi.