Olivera Katarina, rođena kao Olivera Petrović 5. ožujka 1940. u Beogradu, umjetničko ime uzela je u čast svoje majke. Nakon završene gimnazije i kraćeg studija prava, upisala je Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju u Beogradu. Već početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća ostvarila je prve kazališne angažmane, no svjetsku slavu donijela joj je uloga u kultnom filmu "Skupljači perja" redatelja Aleksandra Petrovića iz 1967. godine. Taj je film osvojio Veliku nagradu žirija na prestižnom Filmskom festivalu u Cannesu te bio nominiran za Oscara.

Upravo je u Cannesu izvela pjesmu "Đelem, đelem" pred više od deset tisuća gledatelja, a publika ju je zbog golemog interesa čak sedam puta vraćala na pozornicu. Posljednju filmsku ulogu ostvarila je 2008. u ostvarenju "Čarlston za Ognjenku".

Bogata glazbena karijera i nastupi diljem svijeta

Usporedo s glumačkom, gradila je i iznimno uspješnu glazbenu karijeru. Održala je više od stotinu samostalnih koncerata diljem svijeta, nastupajući na prestižnim pozornicama poput pariške Olimpije. Njezine izvedbe pjesama "Niška banja", "Đelem, đelem", "Alaj mi je večeras po volji" i "Verka kaluđerka" stekle su veliku naklonost publike. Surađivala je s uglednim svjetskim i domaćim autorima, među kojima su Ennio Morricone, Charles Dumont i Kornelije Kovač. Svoj je životni i umjetnički put opisala u autobiografiji pod nazivom "Aristokratsko stopalo".

Iza njezina glamuroznog javnog života krili su se i teški trenuci. U kasnijim godinama suočavala se s ozbiljnim financijskim problemima te je, prema navodima medija, u jednom razdoblju bila prisiljena rasprodavati vlastiti namještaj kako bi podmirila nagomilane račune. Dva se puta udavala, a iz braka s Miladinom Šakićem dobila je sina Maneta, koji je danas akademski slikar. Posljednje godine života provela je povučeno, daleko od očiju javnosti.

Pojedinosti o komemoraciji i posljednjem ispraćaju obitelj će objaviti naknadno.