Bivša visoka dužnosnica Republike Srpske Biljana Plavšić, koja je pred Haškim sudom osuđena za ratne zločine, preminula je u Beogradu u 96. godini.

Rođena je 1930. godine u Tuzli, a nakon školovanja u Sarajevu diplomirala je biologiju u Zagrebu. Prije političkog angažmana ostvarila je uspješnu akademsku karijeru kao profesorica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. U politiku je ušla 1990. godine kao članica Srpske demokratske stranke (SDS), a ubrzo je postala i članica Predsjedništva BiH, koje je napustila u travnju 1992. godine kako bi se pridružila vodstvu samoproglašene Republike Srpske.

Ratna uloga i ekstremni stavovi

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, Plavšić je uz Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i Ratka Mladića bila u samom vrhu političkog vodstva bosanskih Srba. Prema navodima iz presuda i optužnica, bila je poznata po ekstremnim nacionalističkim stavovima i otvorenim zagovaranjima etničkog čišćenja. Posebno je ostao upamćen njezin susret i pozdravljanje s ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom u okupiranoj Bijeljini 1992. godine.

Nakon što se Karadžić pod pritiskom međunarodne zajednice povukao 1996. godine, Plavšić je preuzela dužnost predsjednice Republike Srpske. Tada je promijenila politički smjer, sukobila se s tvrdom strujom na Palama, preselila središte u Banju Luku te surađivala s međunarodnom zajednicom.

Priznanje krivnje i boravak u zatvoru

Haški sud podigao je optužnicu protiv nje 2000. godine za genocid i zločine protiv čovječnosti. Dobrovoljno se predala u siječnju 2001. godine. Prekretnica u suđenju dogodila se u listopadu 2002. kada je priznala krivnju za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, nakon čega je tužiteljstvo odbacilo ostale točke optužnice, uključujući onu za genocid. Pred sudom je tada izrazila kajanje za patnje nesrpskog stanovništva.

Osuđena je 2003. godine na 11 godina zatvora, a kaznu je služila u švedskom ženskom zatvoru Hinseberg. Taj je zatvor bio poznat po iznimno visokom standardu, bez klasičnih rešetki, s privatnim sobama, knjižnicom i sportskim sadržajima. Unatoč tome, Plavšić se često žalila na uvjete, hladnu klimu i obvezan rad u pekari.

Nakon odslužene dvije trećine kazne, puštena je na slobodu u listopadu 2009. godine, nakon čega je živjela u Beogradu. U kasnijim javnim istupima i memoarima povukla je svoje kajanje, tvrdeći da je krivnju priznala iz pragmatičnih razloga kako bi izbjegla težu kaznu. Prema najavama, bit će pokopana u Banjoj Luci.