Profesor geografije Aco Lukić prije šest godina donio je odluku koja mu je u potpunosti promijenila život. Nakon što u Brčkom nije uspio dobiti posao u struci, napustio je Bosnu i Hercegovinu. Od 1. kolovoza ove godine Lukić će službeno preuzeti dužnost ravnatelja jedne osnovne škole u Pragu, nakon što je na natječaju izabran kao jedini prijavljeni stranac.

Kako je Lukić ispričao, prekretnica se dogodila kada je odbijen na natječaju za profesora geografije u brčanskoj Gimnaziji „Vaso Pelagić“. Tada mu je rečeno kako je "viša sila odlučila" da on ne dobije taj posao. Iako je u tom trenutku smatrao da su mu zatvorena najveća vrata, danas na tu odbijenicu gleda sa zahvalnošću jer ga je usmjerila prema Češkoj. Istaknuo je kako iza njega nije stajala nikakva politička stranka, već isključivo znanje, trud i podrška obitelji i prijatelja.

Lukić je geografiju studirao na Prirodno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, gdje trenutačno privodi kraju doktorske studije iz metodike nastave prirodnih znanosti. U Češku je prvi put stigao u sklopu Erasmus razmjene tijekom diplomskog studija, a potom je dobio stipendiju češkog Ministarstva obrazovanja preko Veleposlanstva Češke u BiH.

Kada je 2019. godine stigao u Češku, Lukić nije znao niti jednu riječ češkog jezika. Prvih osam mjeseci intenzivno je učio jezik, položio državni ispit na razini B2, a potom počeo graditi karijeru. Njegov prvi posao u toj zemlji bio je u skladištu, što nikada nije skrivao, ističući kako se ne stidi nijednog poštenog rada. Nakon toga radio je u produženom boravku, osnovnoj školi i gimnaziji, a predavao je i na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Ústíju nad Labem. Uz to, trenutačno završava MBA studij iz liderstva u obrazovanju.

Kao ravnatelj, Lukić želi razviti jednu od najmodernijih škola u Pragu, u kojoj će se djeca osjećati sigurno i slobodno izražavati svoje stavove. Također, planira uspostaviti suradnju i povezati svoju školu sa školama u Brčko distriktu kako bi omogućio razmjenu učenika i upoznavanje različitih kultura.

Mladima poručuje da koriste prilike za stipendije, razmjene i učenje jezika, naglašavajući kako će ih rodni grad uvijek čekati, ali da životne prilike ne traju vječno.