Poremećaji u radu svjetskih rafinerija stvorili su sve veći raskorak između cijena sirove nafte i gotovih naftnih derivata. Dok se tržište sirove nafte relativno stabiliziralo — pri čemu se barel nafte tipa Brent prodaje za oko 90 dolara — cijene goriva na crpkama zabilježile su znatno dramatičniji rast. Europski dizel od početka sukoba poskupio je više od 70 posto, dok je benzin u Sjedinjenim Američkim Državama skuplji za oko 60 posto.

Oštećenja postrojenja i zabrane izvoza

Ratna događanja na Bliskom istoku izbacila su iz pogona više od petine ukupnih rafinerijskih kapaciteta u toj regiji, a blokada Hormuškog tjesnaca dodatno je ograničila mogućnosti izvoza. Situaciju na globalnom tržištu dodatno otežavaju i napadi na rusku energetsku infrastrukturu, koji su smanjili tamošnju preradu nafte za gotovo 30 posto, na manje od četiri milijuna barela dnevno. Zbog toga je Moskva u srpnju uvela potpunu zabranu izvoza dizela.

Prerađivačke marže u Europi, Aziji i SAD-u dosegnule su rekordne razine. Razlika između cijene dizela i sirove nafte u Europi utrostručila se te premašila 75 dolara po barelu, dok su američke marže porasle za više od 140 posto, dosegnuvši rekordnih 100 dolara.

Povijesno niske zalihe derivata

Podaci Međunarodne agencije za energiju pokazuju da je prerada nafte u svjetskim rafinerijama u drugom tromjesečju bila manja za 5,1 milijun barela dnevno u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Iako je potražnja istodobno pala za četiri milijuna barela dnevno, to nije bilo dovoljno za ublažavanje manjka na tržištu, gdje dnevno nedostaje više od milijun barela.

Globalne zalihe nafte smanjivale su se od ožujka do srpnja brzinom od 3,5 milijuna barela dnevno. Službeni podaci američkih vlasti potvrđuju da su zalihe dizela u SAD-u na najnižoj sezonskoj razini u posljednjih 30 godina, dok su zalihe benzina najniže od 2012. godine.

Čak i u slučaju ponovnog otvaranja plovnih puteva, oporavak neće biti brz. Tijekom ratnih sukoba oštećeno je više od 20 rafinerija u zemljama Perzijskog zaljeva, a njihova obnova potrajat će dulje vrijeme zbog dugih rokova isporuke ključne opreme. Visoki troškovi energije stoga ostaju dugotrajni izvor inflacijskog pritiska na globalno gospodarstvo.