U sklopu 32. Sarajevo Film Festivala, na kojemu obnaša dužnost predsjednice žirija Natjecateljskog programa - igrani film, proslavljena britanska umjetnica podijelila je svoja profesionalna i osobna iskustva s brojnom publikom. Razgovor je vodio britanski filmski producent i scenarist Andy Paterson.

Watson se na samom početku osvrnula na svoj ponovni dolazak u glavni grad Bosne i Hercegovine, istaknuvši kako je povratak za nju iznimno emotivan. Posebno je izdvojila trenutak kada je večer prije u društvu Sarajlija gledala film "Dobrodošli u Sarajevo" redatelja Michaela Winterbottoma. Kako je navela, taj je film prvi put pogledala devedesetih godina kada ju je duboko potresao, no gledanje istog ostvarenja gotovo tri desetljeća kasnije u gradu o kojemu govori bilo je posve drukčije i dirljivo iskustvo.

Odrastanje bez televizije i bijeg u maštu

Govoreći o svojem djetinjstvu u Londonu, glumica je otkrila kako je odrastala u iznimno strogom religijskom okruženju koje je opisala kao kult. U njezinu domu nije bilo televizije niti popularne glazbe, pa je spas pronalazila u knjigama koje joj je majka, inače profesorica engleskog jezika, donosila iz knjižare rabljenih knjiga.

"Čitala sam ih noću ispod pokrivača uz baterijsku lampu i tu se moja mašta oslobađala. Živjela sam u prilično ograničenom djetinjstvu, ali sam noću, kroz riječi drugih ljudi, mogla putovati", izjavila je Watson, dodavši kako ju je upravo književnost naučila snazi dobro ispričane priče.

Odlazak na sveučilište bio je njezin način bijega od restriktivne organizacije, nakon čega je odlučila upisati dramsku školu. Iako njezini roditelji u početku nisu bili oduševljeni tom odlukom, ipak su joj pružili podršku. Gluma je za nju, kako sama priznaje, postala istinski izlaz i spas.

Suradnja s Larsom von Trierom

Prekretnicu u njezinoj karijeri donijela je uloga Bess McNeill u filmu "Lomeći valove" iz 1996. godine, redatelja Larsa von Triera, koja joj je osigurala prvu nominaciju za nagradu Oscar. Watson je istaknula kako prije tog filma gotovo uopće nije imala iskustva pred kamerama te da je rad s danskim redateljem bio potpuno drukčiji od uobičajenih filmskih setova.

Snimanje se odvijalo uz pomoć ručne kamere koja se slobodno kretala među glumcima, bez stalnih prekida i kompliciranih tehničkih priprema, što im je omogućilo da ostanu potpuno uživljeni u svoje likove. To ju je iskustvo naučilo da kamera nije prepreka, već najintimniji saveznik glumca.

Tijekom svoje bogate karijere Watson je ostvarila brojne zapažene uloge u kazalištu, na filmu i televiziji. Dvaput je nominirana za Oscara, a za ulogu u filmu "Te sitnice" osvojila je Srebrnog medvjeda na Berlinaleu. Šira publika pamti je i po ulogama u hvaljenoj seriji "Černobil" te u novom projektu "Dina: Proročanstvo".